Uvod
Neka
je hvala Allahu koji je poslao Muhammeda, alejhis selam, kao donosioca radosnih
vijesti i onoga koji opominje, pozivača ka Allahu, uz Njegovu dozvolu, i
svjetlost upute. Koji je odlikovao ashabe i počastio ih mnogim dobrima. Pa neka
je stalni i najveći salavat i selam na Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe.
A
zatim:
Ovo
djelo sam napisao kao odgovor na napade pojedinaca kojie je Šejtan obmanuo i na
stranputicu ih odveo. Pitanje udaranja žena je potegnuto na mnogim nivoima. Pa
vidiomo mnoge internet portale kako daju svoja mišljenja bez znanja i
promišljenosti. A neprijatelji Islama su poduzeli sva moguća sredstva pa i
neistinit govor i podvale koje se sa istinom ne mogu složiti ni u osnovi ni u
ograncima.
Želim
ovim djelom da čitaocima predstavim stav Islama po pitanju udaranja žena. Da bi
se ukazala razlika Islama od drugih religija, po ovom pitanju. Jer je Islam
jedina vjera koja decidno naglašava zabranu udaranja žena bile one mlade ili
stare.
Pred
vama je detaljno pojašnjenje pa sami donesite sud, nakon čitanja i
razmišljanja.
Autor .... Ahmed El-Emir
18.Muharrem,
1435.h.god.
Prvo
poglavlje
Podjela
postupaka u islamskom (Šerijatskom) pravu
Svi
postupci ljudi se u islamskom pravu mogu podijeliti na sljedeće vrste, koje nam
omogućavaju da donesemo sud o nekom djelu da li je dozvoljeno ili zabranjeno:
1)
Stroga obaveza (Farz). To je največi stepen
obvezništva. Obuhvata sve ono što jZakonodavac od nas traži decidnim i
nedvosmislenim naredbama, u koje nema nikakve sumnje. Poput naredbe namaza,
posta, učenja Kur'ana i sl. Propis ovih djela je da se ona moraju izvršavati uz
obećanu nagradu izvršiocu i prijetnju onome ko ova djela ostavi.
2)
Poželjno djelo (Mustehab). To je sve ono što
Zakonodavac od nas traži ali ne u formi naredbe. Tako da onaj ko ova djela radi
imaće nagradu ali onaj ko ih ostavi neće biti kažnjen. poput korištenja Misvaka
prije obavljanja namaza i sl.
3)
Dozvoljeno djelo (Mubah). Sve ono za čije izvršavanje nema obećane
nagrade niti za njegovo ostavljanje slijedi prijetnja (kazna). Poput hodanja,
jahanja i drugih dozvoljenih radnji u uobičajenom svakodnevnom životu.
4)
Pokuđeno djelo (Mekruh). To je sve ono što je
prekorio Zakonodavac ali ne u zabranjivo-imperativnom obliku. Pa će onaj koji
to ostavi biti nagrađen ali neće biti kažnjen onaj koji to uradi. Od njega se
traži da izbjegava i da se udalji od tih postupaka i onoga što iz njih
proizilazi te da za tim postupcima ne poteže. Onaj ko i uradi tako djelo neće
biti ni nagrađen ni kažnjen. S tim da
učestalost u ovim djelima nekad prouzrokuje kršenje Allahovih propisa i
upadanje u ono što je On zabranio. Razlog zbog kojeg počinioc ovog djela koje
je pokuđeno neće biti kažnjen je postojanje velike potrebe za istim kao i
životna situacija u kojoj se nađe pojedinac a koja zahtijeva da počini to djelo
koje je Šerijatom pokuđeno. Tako na primjer, naš Gospodar je pokudio razvod
braka ali ga nije zabranio i za njim se može potegnuti ako postoji potreba
(nužda).
5)
Strogo zabranjena djela (Haram). Svako djelo koje
je Zakonodavac zabranio decidnim i nedvosmislenim zabranama u koje nema sumnje.
Počinioc ovih djela će biti kažnjen a onaj ko ih ostavi biće nagrađen, jer je
pokoran. Poput zabrane pijenja alkohola i sl.
Razlikovanje
između Halala i Harama
Spoznaja
Halal i njegovo razlikovanje od harama je stub Islama i dokaz Imana. Ova
spoznaja je povezana sa djelima srca a isto tako i sa djelima udova. Osnova kod
stvari je da su dozvoljene dok ne dođe jasan tekst koji to zabranjuje. Tako da
je zabranjivanje i dozvoljavanje od isključivih prava Allaha, uzvišenog, jer je
On Stvaraoc, Održavatelj, onaj koji olakšava i koji mnogo daruje. On svojim
robovima zabranjuje ono što hoće a dozvoljava ono što hoće. Ali je iz Njegove
milosti prema robovima učinio da zabrane i dozvole budu zbog razumskih uzroka
koji se vraćaju na korist samoga čovjeka. U skladu sa tim, Allah nije dozvolio
osim dobro a nije zabranio osim loše.
Prelazak
djela iz jedne kategorije u drugu
1-
Prelazak dozvoljenog djela iz kategorije
dozvoljenog u kategoriju zabranjenog i suprotno:
Dozvoljeno
djelo će nekada postati zabranjeno kada se pojave uzroci koji ga takvim čine.
Pa umjesto da djelo bude dobro i prijatno duši ovi uzroci ga čine lošim djelom
koje je štetno za čovjeka. Kao na primjer šetanje ulicom je dozvoljeno ali
nekada će se taj propis o dozvoli promijeniti u zabranu. Kao kada bi islamski vladar obznanio odluku i saopštenje
o opasnosti šetanja nakon jedanaest sati određenim ulicama ili gradovima iz
bezbedonosnih razloga koji mogu dovesti do gubljenja života.
Nekada
će zabranjeno djelo preći u dozvoljeno kada postoje uzroci koji ga čine nužnim
djelom za očuvanje života. Alkohol je zabranjen u Islamu ali nekada će biti
dozvoljen. Ako bi čovjek bio izgubljen u pustinji i bio na ivici smrti od žeđi
a pred sobom nemao ništa drugo osim alkohola tada mu se dozvoljava da popije
onoliko koliko mu je potrebno da sačuva svoj život ali ne više od toga.
2-
Prelazak djela koje je farz iz kategorije obaveze
u kategoriju zabrane i obratno:
Obavezno
djelo će nekada prerasti u zabranjeno a nekada će zabranjeno djelo nekada
postati obaveza. Poput prethodno pojašnjenog primjera. Uzmimo na primjer namaz
koji je obaveza (farz) ali nekada (u određenoj situaciji) će njegovo obavljanje
postati zabranjeno. To u situaciji kada čovjek klanja kući u vremenu jakog
zemljotresa kada je i sam klanjač ubijeđen da će stradati ako odmah ne izađe
vani-
Nasrnuti
na nekoga i preseći mu stopalo je strogo zabranjeno ali ako doktor ne bude
mogao izliječiti bolesnika osim da mu se odstrani stopalo, u suprotnom može
doći do smrti pacijenta, tada odsijecanje stopala postaje doktorska obaveza.
Ako to ne uradi biće griješan i snosiće posljedice toga.
3-
Prelazak pokuđenog djela u kategoriju dozvoljenog
i prelazak pohvalnog u kategoriju zabranjenog:
Pokuđeno
djelo može postati dozvoljeno ili čak naređeno i obaveza. Razvod braka, na
primjer, je od djela koja su pokuđena u Islamu. Ali će nekada ne davanje
razvoda ženi dovesti do neprijatnosti koje se ne mogu otkloniti osim razvodom.
Kada bi žena bila nemoralna i čovjek je ne bude mogao popraviti ovdje kažemo da
je bolje čovjeku da se razvede. Tako da je pokuđeno djelo postalo pohvalno i
preporučeno.
A
nekada će pohvalno djelo postati zabranjeno. Korištenje misvaka je pohvalno ali
će nekada biti pokuđeno ili čak zabranjeno. Ako bi tvoji zubi bolovali od
opadanja i ti znaš da ako budeš koristio misvak to će dovesti do pogoršanja
stanja tada se korištenje misvaka suprodstavlja Islamskom pravilu:
"Nema
ni nanošenja ni podnošenja štete."
Rezime:
Suština
onoga što je prethodilo je da Islam nije slijepa religija koja ne uzima u obzir
stanja ljudi i njihove mogućnosti u svakodnevnom životu. Već je sljepilo u
srcima onih neprijatelja koji hoće da šire netačnosti i laži o Islamu da bi
tako utrnuli Allahovo svjetlo a Allah će upotpuniti Svoje svjetlo makar ne bilo
po volji nevjernicima.
Nadam
se da je plemeniti čitaoc već spoznao da Islam nije vjera nepravde već vjera
pravednosti.
Pravda
je jedno od plemenitih Allahovih imena. Tako da je zabranjihanje i dzvoljavanje
izgrađeno na pravdi a ne na sljepilu. A što se nepravde tiče, sa svim njenim
kategorijama, ona je najstrožije zabranjena u Islamu.
Drugo
poglavlje
Ophođenje
prema supruzi u skladu sa plemenitim Kur'anom i čistom praksom Muhammeda,
alejhis selam
U
svjetlu Kur'anskih tekstova vidimo da Uzvišeni Allah naređuje dobročinstvo
prema suprugama i plemenitost. Te da se prema njima velikodušno ponaša makar se
i prekinula srčana veza (ljubav). Rekao je Uzvišeni:
-"S
njima
lijepo živite! A
ako
prema
njima
odvratnost
osjetite, moguće
je
da
je
baš u
onome
prema čemu
odvratnost
osjećate
Allah
veliko
dobro
dao."
(Prijevod sure En-Nisa, 19.ajet)
Rekao
je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Vjernik ne prezire vjernicu,
ako mu se ne sviđa neka njena osobina zadovoljan je drugom (osobinom)."
(Muslim)
Uzvišeni
Allah je pojasnio da žena ima svoja prava kod svoga muža rekavši:
-"One
imaju isto prava koliko i obaveza." (Prijevod značenja 228.ajeta sure
El-Bekare)
Posljednja
oporuka Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prije nego što je preselio na
onaj svijet bila je da se sa pažnjom postupa prema ženama, da se poštuju te da
im se nepravda ne čini i ne krše njena prava. Pa je rekao: "Oporučujem
vam da se prema ženama lijepo ophodite."
Naredio
je da se trpe njene greške, podnosi njena brzopletost i oprašta njena
neispravnost. Pojasnivši prirodu žene na kojoj je Allah stvorio kada kaže: "Zaista
je žena stvorena od rebra. Neće opstati na jednoj stazi. Ako budeš uživao sa
njom uživaćeš a pri njoj će biti nedostataka. A ako pokušaš sve to ispraviti
slomićeš je, a njeno slamanje je razvod." (Muslim)
Također
je rekao: "Oporučujem vam da se prema ženama lijepo ophodite. One su
stvorene od rebra a najveća zaobljenost u rebru je njegov vrh. Ako ga pokušaš
ispraviti slomićeš ga. A ako ga ostaviš ostaće kriv. Oporučujem vam da se prema
ženama lijepo ophodite." (Buhari)
Da
li je Allahov Poslanik ikada udario neku od svojih žena?
Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je uzor svim muslimanima. Allah nas je
zadužio da slijedimo Poslanikovu praksu, pa kaže:
-"Vi u Allahovom
Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na
onome svijetu, i koji često Allaha spominje." (Prijevod 21.ajeta sure
El-Ahzab)
On je najljepši
primjer i najbolji uzor. Allah ga je poslao sa čistom i plemenitom vjerom.
Njegov Gospodar ga je odgojio pa je bio najplemenitijeg ponašanja i najljepših
osobina na koje se drugi ugledaju. Rekao je Uzvišeni:
-"Ti
si, zaista, na najvećem stupnju morala." (Prijevod značenja 4.ajeta sure
El-Kalem)
Sproveo
je u stvarnom životu plemenit moral i učinio da drugi to vide i osjete. Rekao
je: "Poslat sam da upotpunim plemenit moral." (Bilježi ga Imam
Malik u 'Muvetti')
A
njegova žena Aiša, radijallahu anha, koja ga sa aspekta ophođenja prema ženama
bolje poznaje od njegovih, sallallahu alejhi ve sellem, najboljih drugova, o
njemu kaže: "Njegov moral je bio Kur'an." (Bilježi Imam Ahmed)
tj.sprovodio
je njegove naredbe a klonio se zabrana. Nema ni jednog pohvalnog svojstva na
koje je Kur'an podstakao a da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije bio
prvi koji će se time okotiti. A nema ni jednog lošeg svojstva od kojeg Kur'an
odvraća a da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije bio najdalji od toga.
U
njegovom, sallallahu alejhi ve sellem, životopisu nije zabilježeno da je ikada
udario ženu ili dijete!!! Već suprotno tome; onaj ko proučava njegov život i o
tim plemenitim događajima jasno može zaključiti da je on, sallallahu alejhi ve
sellem, zabranio udaranje žena i djece i na to najoštrije upozorio. Kaže o
njemu njegova žena, Aiša, radijallahu anha: "Nije Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, nikada ništa rukom udario; ni ženu niti slugu. Osim u borbi
na Allahovom putu. Niti se svetio kada bi njemu neko nepravdu nanio osim da se
prekrše Allahove granice pa bi kažnjavao Allaha radi." (Muslim)
Čak
i njegovi neprijatelji, koji hoće da iskrive sliku o njegovom, sallallahu
alejhi ve sellem, pozivu i da druge odvrate od njega, ne mogu potvrditi osim
spomenuto.
Pa
daj da vidimo šta o njemu kažu oni koji su mu bili najbliži i koji su sa njim
najviše vremena proveli. Jer stalno druženje otkriva stvarnost karaktera. Kaže
Safijja bint Hujaj, radijallahu anha: "Nisam vidjela nikoga sa ljepšim
moralom od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem." (Taberani)
Rekao
je njegov sluga Enes ibn Malik, radijallahu anhu, koji ga je služio deset
godina: "Služio sa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, deset
godina. Nikada mi nije rekao 'uf'. Niti je, za nešto što sa uradio rekao:
'Zašto si to uradio?' Niti za ono što sam ostavio: 'zašto to nisi uradio?' I
bio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najboljeg morala."
(Tirmizi)
I
rekao je: "Služio sa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, deset
godina i nikada me nije grdio, niti udario, niti od sebe odagnao, niti mi se
namrštio, niti mi naredio nešto a ja to odugovlačim pa da me on kritikuje. A
ako bi me neko od njegove porodice kritikovao on bi ga dozvao i rekao:
'Ostavite ga, ono što je određeno to će i biti'." (Bilježi ga Begavi)
Treće
poglavlje
Propis
udaranja žene u Ismalu, da li je dozvoljeno ili zabranjeno?
Izvor
Islamskog vjerozakona je Kur'an i vjedostojan sunnet
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Iz ova dva izvora ćemo dokazati kojoj
kategoriji udaranje žene pripada; da li je farz, mustehab, mubah, mekruh ili
haram. Tom prilikom koristimo hadis kojeg nam prenosi Ijas ibn Abdullah da je
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nemojte udarati Allahove
robinje (žene)." Pa je došao Omer, radijallahu anhu, kod Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: "Žene su se uzoholile nad svojim
muževima." Pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dozvolio da se
blago udare. Te noći su mnoge žene dolazile kod Poslanikovih, sallallahu alejhi
ve sellem, žena žaleći se na svoje muževe. Pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: "Kod Muhammedove porodice su dolazile mnoge žene žaleći
se na svoje muževe. Oni nisu dobri među vama." (Bilježe ga Ebu Davud,
Ibn Madže i Darimi a šejh Albani ga je ocijenio kao potpuno
vjerodostojan-Sahih)
Kroz
promatranje prethodnog hadisa zaključujemo sljedeće:
Ove
riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije izrekao u jednom vremenu i
na jednom mjestu već je ovo bilo u tri situacije i tri različita vremena:
-
Prvi vremenski period. U njemu je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nemojte udarati žene." I
ovim je završen prv period i prva situacija.
Prema
tome, svako ko čuje ove riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, spoznaće
da je udaranje žena u Islamu sigurno zabranjeno zbog ove zabrane Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem. Počinioc tog djela je griješan i smatra se prijestupnikom
zbog nepoštovanja naredbi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
-
Drugi vremenski period. Dolazak Omera,
radijallahu anhu, u vremenu koje nije isto vrijeme u kojem je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nemojte udarati žene."
Došao je da se žali na žene rekavši: "Uzoholile su se žene nad svojim
muževima." tj.postale su nadmene, osilile se, nepokorne su i hoće da
dominiraju.
U
ovoj situaciji je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dozvolio udaranje
uzimajući u obzor stvarnost kao i životne okolnosti bez kojih bračna zajednica
nebi mogla da opstane. Ali, kakva je priroda ovog udarca? O ovome ćemo nešto
progovoriti kod navođenja sljedećeh hadisa.
-
Treći vremenski period. Nakon što je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, dozvolio muževima, ukoliko žena bude uobražena i
neposlušna, da je blago udari došlo je puno njih žaleći mu se na svoje muževe.
Pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kod Muhammedove
porodice su dolazile mnoge žene žaleći se na svoje muževe. Oni nisu dobri među
vama."
U
ovom trećem i zadnjem periodu postaje jasan propis Islama po pitanju udaranja
žene a to je pokuđenost (Mekruh) ili zabrana (Haram) ukoliko muž pređe Allahove
granice koje ćemo malo kasnije pojasniti. Da li se iz teksta hadisa zaključuje
da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podstakao na udaranje žena? U
govoru Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je prijekor i negiranje dobra
onome ko udari svoju ženu!!!
Ashabi
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, su shvatili i sakupili sve govore Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem. I spoznali su da onaj ko udari ženu neće postići
zadovoljstvo niti naklonost Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. A nema
sumnje da ono što Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nije drago da je u
najmanju ruku na stepenu žestoke pokuđenosti ako ne i zabrane (Harama).
Da
li je moguće da udaranje žene iz kategorije pokuđenosti pređe u kategoriju
zabrane?
Kao
što smo vidjeli osnovni i prvobitni propis udaranja žene u Islamu je sroga
zabrana. Nakon toga, u slučaju postojanja uzroka i opravdanih razloga biva
dozvoljenim. Da bii na kraju ipak dobilo status velike pokuđenosti. Međutim,
kada će udaranje žene biti strogo zabranjeno?
Udaranje
žene će biti strogo zabranjeno ako se radi o nasrtanju na nju bez ikakva povoda.
Svaki vid nasilja u Islamu je zabranjen ako se radi o napravdi i nasrtanju.
Rekao je Uzvišeni u Svojoj Knjizi, upozoravajući na svaki vid nepravde:
-"A
onome od vas koji je nepravedan daćemo da patnju veliku iskusi." (Prijevod
značenja 19.ajeta sure El-Furkan)
A
rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Čuvajte se nepravde
jer to su tmine na Sudnjem danu." (Bilježi ga Bejheki)
Islam
zabranjuje prouzrokovanje neprijatnosti bilo kome u svim oblicima. Bilo da se
to radi riječima, jer Uzvičeni kaže:
-"Oni
koji
obijede čestite, bezazlene
vjernice, neka
budu
prokleti
i
na
ovome
i
na
onome
svijetu; njih čeka
patnja
nesnosna."
(Prijevod značenja 23.ajeta sure En-Nur)
Ili
ta neprijatnost bila tjelesne prirode poput udarcaili tome slično osim ako je
to sa opravdanjem. Rekao je Uzvišeni:
-"A oni koji vjernike i
vjernice vrijeđaju, a oni to ne zaslužuju, tovare na sebe klevetu i pravi
grijeh." (Prijevod značenja 58.ajeta sure El-Ahzab)
Ili
se radilo o neprijatnosti jedenja imetka na nedozvoljen način. Kaže uzvišeni:
-"I
imetke jedni drugima drugima na nedozvoljen način ne jedite." (Prijevod
značenja 188.ajeta sure El-Bekare)
U
ovome su jednaka sva stvorenja; muškaraci i žene, mladi i stari, muslimani i
nevjernici. Zbog riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
"Musliman je onaj od čijeg jezika i ruku su sigurni drugi ljudi."
(Ahmed 7086, Nesai 4995 i dr. Hadis je Sahih-vjerodostojan)
Onaj
ko kaže da Islam podstiče na nasilje, neprijateljstvo ili udaranje žene je
iznio ogromnu potvoru na Allahovu vjeru.
Šerijatski
propis za onoga koji udara ženu:
Islamsko
pravosuđe pitanje udaranja žena i nasilja nad njom od strane muža shvata veoma
ozbiljno. Islam ulaže napore da se uspostavi pravda na taj način što će se muž
koji je nasilan i nepravedan prema ženi odgojiti. nad njim će se primijeniti
konkretni koraci šerijatskog prava onda kada se proces pokrene pred pravosuđem.
Kao što je u sljedećem slučaju:
Novina
Er-Rijad je na svojoj internet stranici datuma 12.12.2012. godine objavila
sljedeće: "Lokalni sud u oblasti Katifa u saudijskoj Arabiji je donio
presudu protiv muža koji je nasrnuo na svoju ženu i udario je. Njemu je
dosuđeno 30 bičeva što će se obaviti na javnom mjestu kako bi bio pouka svim
muževima koji su nasilni prema ženama. Također u okviru presude on je bio
obavezan da pohađa kurs od deset dana u jednoj od ustanova koje se bave
'umjetnošću ophođenja sa ženama i pitanjima porodice'. Nakon toga će polagati
pismeni ispit koji će se priložiti u arhivu predmeta."
Na
ovakav sve muslimanske zemlje kažnjavaju muževe koji nasrnu udarcem na svoju
ženu. Čak neke žene prijete, zastrašujući svoje muževe, odlaskom na sud. neke
od njih nepravedno i spletkareći sebi naprave malu ogrebotinu a nakon toga
odlaze u policiju kako bi podigle optužnicu protiv svoga muža i pored toga što
je muž čist od optužbi koje mu se stavljaju na teret.
Suština
je da razuman musliman, koji prati uputstva vjere Islama, nije zadovoljan da se
čini nepravda ženii niti nasilje. Kao što nas nasilju naša vjera niti podučava
niti nam to dozvoljava već je to strogo zabranila. Naređeno nam je da praštamo,
pređemo preko grešaka, budemo strpljivi i blagi te da loše odagnamo dobrim.
Treba znati da Islam nije dozvolio udaranje žene već je to učinio iznimnom
situacijom u prilikama kada bračni život ne može opstati osim sa tim. Sve to
ima svoje uvjete koji su ovakav način ophođenja prema ženi učinili izuzetno
rijetkim a sve to da bi se očuvalo bračno ognjište i uopštene moralne
vrijednosti.
Četvrto
poglavlje
Šerijatski
propis u situaciji neposlušnosti žene
Neko
ima pravo prigovoriti: Zar nije bolje da čovjek savjetuje svoju ženu umjesto da
je udari?
Kažemo:
Da, i to je zakon Gospodara Uzvišenog koji u Svojoj Knjizi kaže:
-"A
one čijih
se
neposlušnosti
pribojavate, vi
posavjetujte, a
onda
se
od
njih
u
postelji
rastavite, pa
ih
i
udarite; a
kad
vam
postanu
poslušne, onda
im
zulum
ne činite! – Allah
je, zaista, uzvišen
i
velik!"
(Prijevod
značenja 34.ajeta
sure
En-Nisa)
A
rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na Oprosnom Hadžu: "Oporučujem
vam da se prema ženama dobro ophodite. One su zatočenice kod vas, ne polažete
pravo kod njih na ništa drugo osim ako dođu sa jasnim činom nemorala. A ako se
to dogodi onda se od njih u postelji odvojte i (ako ovo ne bude koristilo)
udarite udarcem koji ne ostavlja nikakva traga. Pa ako poslušne postanu ne
činite im nepravdu! Vi, zaista, kod svojih žena imate prava a i vaše žene kod
vas imaju prava." (Bilježi ga Tirmizi. Hadis je dobrog lanca
prenosilaca; Hasen-Sahih)
Sada
vidimo kako je Allah Uzvišeni pojasnio da postupaju Njegovi robovi a Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, zacrtao put za rješenje problema neposlušne žene i
to u tri etape:
Prva
etapa:
Da
čovjek putem savjeta i opomene pokuša popraviti neposlušnu suprugu prije nego
potegne za odvajanjem u postelji. Ovaj redosljed je obavezan (vadžib) kod
većine fukaha (učenjaka islamskog prava). Pa je obaveza čovjeku da se približi
srcu žene lijepim govorom i savjetom. Da govori ono što će omekšati njeno srce
i ukazati joj na njenu bitnost i veliko mjesto kod njega. Pokazaće da joj želi
samo dobro i da je on njen iskreni savjetnik ulažući sav napor i sposobnosti u
savjetovanju i opominjanju kako bi popravio njeno stanje. Treba imati u vidu da
savjet ne dolazi iz hladnog srca niti na grub način već sa blagim riječima i
nježnošću u ophođenju kao da joj kupi poklon, kako bi ona prihvatila savjet od
muža dragog srca i bistrog uma. Naravno, obaveza pametne žene i one koja je
pohvalnog morala je da prihvati savjet muža i ispred sebe stavi njenu budućnost
i budućnost njene djece. A ako žena bude prkosna i loše naravi i ne bude
koristio ni savjet ni opomena niti ukazivanje na ono što je dobro, nakon što je
muž dao sve od sebe, preći će na sljedeći korak po redosljedu kao što je to
naredio Uzvišeni Allah a to je odvajanje u postelji.
Druga
etapa:
Da
muž pokuša popraviti suprugu putem bojkota (hedžra) u postelji. To na način da
joj okrene leđa ne dajući joj pravo žene (spolni odnos) u roku od tri dana, kao
gornja granica jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Nije
dozvoljeno muslimanu da izbjegava (bojkotuje) muslimana duže od tri dana."
(Buhari, Muslim, Malik u Muveti' i tekst hadisa je njegov)
Kako
bi na taj način dokazao da nije zadovoljan njenim postupcima. Ovaj potez je
poput druge prilike za ženu da se preispita u tom periodu koji traje tri dana.
to je prilika da razmisli. A on ako je bijkotuje duže od tri dana to je već
njeno mučenje a ne popravljanje. Pa ako se popravi i vrati razboritosti obaveza
muža je da prekine sa bojkotom, da se izmire i oproste jedno drugom. A ako se
usprotivi, uzoholi i nastavi po svome pri čemu bojkot ništa ne pomaže muž će
preći na sljedeću etapu.
Treća
etapa:
Kada
muž pokuša da savjetom, lijepim govorom i poklonima popravi ženu i to ne urodi
plodom pa on pokuša bojkotom u postelji i pokazivanjem da nije zadovoljan
njenim postupcima pa ni ovo ne dadne plodove tada se dozvoljava čovjeku da
udari ženu udarcem koji ne ostavlja traga niti ima posljedice. Učenjaci su
sližni da je obaveza ići redosljedom u rješavanju ovog problema neposlušne žene
i to: Savjetovanje zatim bojkot u postelji a zatim udarac.
Rekao
je Ata: "Pitao sam Ibn Abbasa kakav je to udarac koji ne ostavlja traga?
Sa misvakom ili slično – rekao je. A Hasan el-Basri kaže: Udarac koji se ne
'osjeti'."
Cijenjeni
čitaoče, tako ti Allaha, koji bol će izazvati misvak čija dužina i debljina je
poput olovke?!! I da li je udarac njime ispravno nazvati nasiljem u porodici?!!
Pa
ako smatraš da je udarac misvakom nasilje u porodici hajde da zajedno vidimo
kako nam zapadni filmovi, poput onih iz Holivuda, predstavljaju scene dvoje
zavađenih ljudi, ili čovjeka i žene, ili direktora i radnika. U toku razgovora
jedan stavlja kažiprst na prsa drugoga upozoravajući ga. Ili ga olovkom koja mu
je u ruci udara u grudi. Često se da vidjeti kako jedan čovjek ošamari drugoga
ili žena u razgovoru sa mužem dođe do situacije da ga jako ošamari ili on nju i
napusti mjesto. I sve ovo zapad ne smatra nasiljem u porodici već emocijama
koje su natjerale bračnog druga da ošamari drugog. I još smatraju da su ovakvi
supružnici moderni. Treba znati da je šamaranje i udarac u lice strogo
zabranjeno u Islamu a neprijatelji Islama i dalje optužuju da Islam podstiče na
nasilje.
Pored
toga što je Islam dozvolio da čovjek, nakon što uloži sav napor u prvoj i
drugoj etapi, pređe na treću fazu Islam je ženi dao pravo da, prije nego dođe
do trećeg stadijuma, traži razvod braka. To se u Šerijatu naziva El-Hul'. Pa
ako to hoće za sebe onda može donijeti takvu odluku. I o tome ćemo nešto reći u
narednim redovima uz Allahovu pomoć.
Prije
toga da napomenemo: Savjet, zatim bojkot u postelji, na kraju i udarac nisu za
rješavanje svakodnevnih nesporazuma među supružnicima već za velike probleme
kojih nekada bude.
Na
primjer: Ako čovjek kaže ženi da skuha rižu sa ribom. Ona zaboravi i napravi
rižu sa kokoškom. Da li se u ovakvoj situaciji sprovodi pravilo savjet, bojkot
pa udarac?!!
Naravno
da ne. Ovo su uobičajene stvari koje treba da prođu skoro neopaženo, čak i bez
ukora.
Međutim,
ako je supruga žena lošeg morala, uzdignute glave, pri kojoj se opažaju
pokazatelji razvrata, poroka, oholosti i drskosti tada imamo ženu koja je
neposlušna i koja zahtijeva popravljanje, upućivanje i rješavanje njenog
problema. Poput bolesnika koji je u potrebi za lijekom.
Zamisli,
cijenjeni čitaoče, zajedno samnom, ustrajavanje te žene u drskosti, oholosti i
djelima koja ruše porodicu i rasturaju brak nakon što je muž učinio sve od
savjeta, upućivanja i bojkota u postelji ali se ona i dalje ne odaziva na sve
to. Pa šta je bolje; rušenje braka ili udarac koji ne ostavlja traga?!
Ako
je udarac gubljenje jednoga oka (velika nedaća) a razvod sljepilo (gubljenje
oba oka tj.vida) pa zaista je bolje ne imati jedno oko nego biti u potpunosti
slijep. Čak šta više, ako se takva žena ostavi kakva jeste to će sigurno
dovesti do raspada porodice a i do raspada društva u cjelini.
PETO
poglavlje
Značenje
na koje ukazuje riječ UDARAC u Islamu
Prije
nego je čovjek u svijetu terora nad porodicom, a posebno nad ženom i djecom,
uredio ljudska prava Islam je to učinio zabranjenim a počinioca okarakterisao
kao vandala propisavši za njega kaznu na ovome a i budućem svijetu. I ne
zadovoljava se samo na zabranu postupka već u to ubraja i riječi koje ne
dolikuju. Na ovakav način Islam je obuhvatniji i potpuniji od bilo kojeg zakona
koji se oslanjaju samo na kazne na ovome svijetu. Prije skoro 1400 godina
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Musliman je onaj od
čijeg jezika i ruku su sigurni ljudi. A vjernik je onaj u koga ljudi imaju
povjerenje po pitanju krvi i imetka." (Hadis bilježi Ahmed, Tirmizi,
Nesai i drugi. Hadis je vjerodostojan, Hasen-Sahih)
Također
je rekao: "Vjernik nije onaj koji vrijeđa ili proklinje, on nije
bestidan u govoru niti nemoralan." (Hadis bilježi Buhari u 'Edebu',
Tirmizi, Ibn Hibban, Hejsemi i drugi. Hadis je potpuno vjerodostojan – Sahih)
Postavlja
se pitanje: Kako je Islam tako decidan po pitanju zabrane grubosti a u isto
vrijeme dozvoljava udaranje žene?!
Kao
odgovor na ovo pitanje treba pojasniti značenje udarca u našem svakodnevnom
životu i njegovo značenje u Šerijatu. Kada se u svakodnevnom životu čuje da je
čovjek udario ženu odmah se pomisli na gnusni i divlji prizor muža nasilnika i
nepravednika koji se okomio na ženu zadajući joj bolne udarce i povrede. I
odmah se pomisli na ženu koja trpi nepravdu, na koju je njen muž nasrnuo i
njeno tijelo koje je prekriveno modricama, ožiljcima i raznim lomovima. Ovo je
značenje udarca u našem svakodnevnom životu koje smo ustanovili iz iskustva
gledajući kako ljudi nasrću na svoje žene udarajući ih.
Ako
bih ti rekao da sam 'udario' zvono na vratima (pozvonio) da li bi pomislio da
sam nasrnuo na vrata udarajući ih?!! Ili ako bih rekao da ću ti navesti
(udariti) jedan primjer da li ćeš pomisliti da ću nasrnuti na primjer udarajući
ga?!!
Dakle,
riječ (DARB – ضرب) svoje značenje mijenja s obzirom od
upotrebe u rečenici, cilja onoga koji govori te s obzirom na njegov karakter i
moral. Sve ovo ucrtava u naš razum cilj upotrebe ove riječi. Zbog toga,
značenje riječi udarac u Islamu se u cjelosti razlikuje od značenja ove riječi
u našem svakodnevnom životu. Ono što ovaj termin (udarac) u našem životu
označava je kao takav zabranjen u Islamu i smatra se velikim prekršajem. Tako
da nije dozvoljeno poistovjetiti ova dva značenja jer jedno je suprotno
drugome.
Ako
hoćemo da budemo pravedni onda možemo reći da NEMA udaranja žene u Islamu i da
to nije dozvoljeno, već Islam zabranjuje da se ona ponižava ili se prema njoj
nedolično ponaša ili joj se ružnim riječima obraća. Dakle, značenje termina
'udarac' u Islamu je poput 'udaranja' na prekidač zvona kako smo već pojasnili.
A cilj svega toga je da ona shvati da je pogriješila po pitanju prava svoga
muža te da on ima pravo da je popravi i poboljša.
Islam
je mužu postavio mjere koje će poduzeti kako bi riješio problem neposlušne žene
a to su mjere koje prethode 'udarcu'.
Udarac je učinjen zadnjom mjerom za onu ženu kod koje ništa drugo ne
koristi.
Također,
Islam je postavio nekoliko šerijatskih zabrana za muža koje, ako bude prekršio,
biće od griješnih i onih koji prelaze Allahove granice. Zaslužiće tako kaznu na
ovome i budućeme svijetu, a te granice (zabrane) su:
Ograničenja
vaspitavanja 'udarcem':
1.
Postepenost u rješavanju problema. Na način da
uloži maksimum truda da riješi problem u etapama koje prethode 'udarcu' a to su
savjetovanje i bikot u postelji.
2.
Da 'udarac' bude sa misvakom ili nečim sličnim
čija dužina i debljina ne prelazi olovku.
3.
Da se ne 'udara' po licu niti osjetljivim
dijelovima tijela. Islam strogo zabranjuje udaranje po licu bilo da se udara
žena, čovjek, ili životinja. Lice je predmet poštovanja i svaki udarac
prouzrokuje neprijatnost. Kao što zabranjuje ciljanje osjetljivih dijelova i
rigorozan je po tom pitanju. To su Allahove granice a onaj ko ih prekrši taj je
griješan.
4.
Da odgajanje ovom metodom ne bude pred drugima
bilo o čemu da se radi. Tako da nije dozvoljeno mužu da 'udari' suprugu pred
drugima a posebno djecom. Jer to je ponižavanje žene na prvome mjestu a također
i predstavlja loš odgoj (primjer) djece. Kakav to odgoj hoće da priušti čovjek
svojoj djeci koji pred njima udara njihovu majku ili u stanju kada oni to
čuju?!!
5.
Da 'udarac' ne bude jak i da ne ostavlja nikakve
tragove na koži, poput krvarenja ili da ostanu modrice, rana ili lom. Ako bi
čovjek prouzrokovao lom, ranu ili krvarenje na tijelu žene on potpada pod
kategoriju griješnika, vandala i onih koji ne žele da poprave svoje supruge već
žele da im se osvete i žele njihovu propast ništa više. Takvog muža, u skladu
sa islamskim pravom treba ispitati i adekvatno zakonski kazniti.
Šesto
poglavlje
Udarenje
žene u drugim religijama
Zaista,
pitanje udaranja žene nije pitanje koje se ograničava na jedno vrijeme ili
mjesto, niti se vezuje za određeni period ili zajednicu. Već je to prisutno u
svim civilizacijama kroz sva stoljeća bez izuzetka.
Onaj
ko hoće da se upozna sa položajem žene u prijašnjim civilizacijama neka se
vrati na djela koja su u ovoj oblasti napisana, a koja su prisutna, govoreći o
položaju žene kod Grka, Rimljana, Kineza, Indijaca i dr. Kako je vjera jevreja
i kršćana gledala na udaranje žene, što je bilo pitanje vjere kod njih i veoma
rasprostranjeno u prijašnjim civilizacijama. Čak je ovo bilo prisutno za vrijeme Mesiha (Isaa, alejhis selam) pa da
li je on o tome govorio i da li je ikada zabranio udaranje žene?!
Da
li postoji u knjigama kršćana, sve jedno u Starom ili Novom zavjetu, citat koji
zabranjuje ili čini pokuđenim (mekruh) udaranje žene?!! Tokom istraživanja
vidjećemo da nema ništa što na to ukazuje.
Ako
kršćanin udari ženu da li je time postao grješnik i vandal sa aspekta vjere?
Koja je njegova kazna u skladu sa tekstovima Biblije?
Naravno,
nije grješan jer ne postoji citat koji na to ukazuje, kako u Novom tako i u
Starom zavjetu!!!
Također,
ni zakonski se ne tereti sve dok pokazatelji nasilja ne budu jasni na tijelu;
poput loma, modrice ili ožiljka. A ako tragovi na njenom tijelu ne budu
vidljivi kako da dokaže da je on udario!! To znači da udarac koji ne ostavlja
tragove nema kazne ni sa vjerskog ni sa zakonskog aspekta, kod njih!!!
Da
vidimo kako je to regulisano kod jevreja ili budista. Da li kod njih postoje
citati koji zabranjuju udaranje žene?
Naravno,
ne postoje nikakvi vjerski citati koji zabranjuju udaranje žene niti u jednoj
od religija osim u Islamu, samo!
Čak
i kada udaranje žene pređe iz kategorije zabranjenog (harama) u kategoriju
pokuđenog (mekruha) opet je Islam jedina vjera koja naglašava pokuđenost udaranja
žene!!
A
što se drugih vjera tiče, uopšte se ne osvrću na ovo pitanje niti zabranom niti
pokuđenošću.
Pošto
se ni jedna vjera ne bavi pitanjem pravila i ograničenja po pitanju udaranja
žene osim Islam, na primjer kada kršćanin izgubi kontrolu i počne udarati svoju
ženu, koja su to pravila i granice koje ne smije da prekorači?
Da
li je kršćanstvo odredilo neke granice poput toga da ne smije nikako udarati u
lice ili tako udariti da ostaju tragovi na tijelu i slično? Naravno da nije.
Pa
onaj ko razmišlja o današnjoj stvarnosti koju živimo vidjeće statistiku nasilja
nad ženom od strane jevreja, kršćana i drugih mimo muslimana. Upoznaj se sam sa
policijskim i sudskim izvještajima i Americi i Evropi da bi vidio procenat
muževa koji u svojim porodicama sprovode nasilje nad ženom i djecom!!
Tako
je u predislamskom periodu bilo uobičajeno da čovjek zaveže svoju ženu za stub
i da je bičuje. To nije bilo zabranjeno ni jednom religijom (tada postojećom)
niti nekim zakonima. Sve dok nije poslat Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem,
koji je ovo poništio i žestoko zabranio rekavši:
-"Zaveže
neko od vas svoju ženu za stub pa je bičuje a na kraju dana možda spava sa
njom!!" (Buhari)
U
ovim riječima Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poništava običaj u kojem
čovjek preko dana udara svoju ženu a na kraju dana hoće da ima odnos sa njom!
Drugim riječima: Kako može da bude prema njoj tako osoran i grub tokom dana a
želi njenu blizinu i nježnost tokom noći!!!
Primjer
položaja žene u Starom i Novom zavjetu
Plistalice
kršćanstva stalno pokušavaju da nas ubijede kako je Mesih (Isa), alejhis selam,
prvi koji se zalagao za prava žena i da joj je on dao prava koja nije dobila ni
u jednoj drugoj vjeri. Te kako je Biblija ženu učinila ravnopravnom i podigla
njen značaj!!
Međutim,
da li se ovaj govor poklapa sa stvarnošću?!!
Svi
znaju da Biblija zabranjuje ženama ulazak u Hejkel koji se nalazi unutar crkve
u kome se nalazi 'najsvetiji' ili 'sveta žrtva' (tu je sveta trpeza i mjesto
prinošenja žrtvi), sve jedno bila žena mlada, srednje dobi, tinejdžerka ili
velika dama. Pravilo nije povezano sa godinama već sa polom bar kada su žene u
pitanju. Tako da ni Novi ni Stari zavjet ne spominju bilo kakvu mogućnost da
žena uđe u Hejkel ili da drži misu.
Ženi
nije dozvoljeno da govori u crkvi ili podučava nekoga unutar nje. Nije joj
dozvoljeno da obnaša bilo koju funkciju sveštenog lica već samo ulogu 'sestre'
što je stepen sluga a ne sveštenog lica!!!
Biblija
nudi veliki izbor sveštenstva ali sve je samo za muškarce. Bilo da se radi o
stepenu očeva kao Nuha, Ejjuba, Ibrahima, Ishaka, Jakuba ili stepen Arona, ili
iskrenog vladara, ili stepen vjerovjesnika i njihovih nasljednika od sveštenika
sve su to položaji namijenjeni muškarcima. Kada bi žena imala pravo da preuzme
neki položaj to bi dozvolili Merjemi, alejha selam, koja je najpreča da ima
neki položaj sveštenika. Ali u skladu sa učenjem kršćanske religije ženi je to
zabranjeno!!
Da
navedemo neke citate Biblije da vidimo položaj žene u njoj:
1.
Žena se kažnjava zbog prijestupa čovjeka:
Knjiga
proroka Jeremije (23:34): "Ako neki
prorok
ili
sveštenik
ili
narod
kažu: ‘Gospodnje
breme!’, kazniću
tog čoveka
i
njegov
dom."
2.
Spaljivanje žene bludnice sa vatrom:
Treća
knjiga Mojsijeva (21:9): "Ako
se
sveštenikova
kći
obeščasti
tako što
se
oda
bludu, ona
obeščašćuje
svog
oca. Neka
se
pogubi
i
spali
vatrom."
3.
Odsijecanje ruke ženi zbog banalnih stvari:
Peta
knjiga Mojsijeva (25:11-12): "Ako se
dvojica
potuku, pa žena
jednog
priđe
da
izbavi
svog
muža
iz
ruku
onog
koji
ga
bije
i
pri
tom
pruži
ruku
i
uhvati
onog
drugog
za
polne
organe,
odseci
joj
ruku. Neka
oko
tvoje
ne žali."
4.
Razvedena žena i udovica su poput bludnice:
Peta
knjiga Mojsijeva (21:10-15): "A onaj
koji
je
prvosveštenik
među
svojom
braćom, na čiju
glavu
bude
izliveno
ulje
za
pomazanje
i
koji
bude
opunomoćen
da
nosi
svešteničku
odeću, neka
ne
ide
raščupane
kose
i
neka
ne
razdire
svoje
haljine.
Neka
ne
prilazi nijednom mrtvacu. Ni za svojim ocem ni za svojom majkom ne sme
se onečistiti. Neka ne izlazi iz svetilišta i neka ne
oskrnavi svetilište svog Boga, jer je na njemu znak posvećenja, Božje ulje za
pomazanje. Ja sam Gospod. On neka za ženu uzme devicu. Neka ne
uzima udovicu ni razvedenu ženu ni obeščašćenu ni bludnicu, već neka za ženu
uzme devicu iz svog naroda. Neka ne oskrnavi svoje potomstvo među svojim
narodom, jer sam ja Gospod koji ga posvećujem’.”
5.
Potpuna potčinjenost žene svome mužu:
Efescima poslanica (5:22-24):
"Žene
neka budu poslušne svojim muževima kao Gospodu, jer je muž poglavar ženi
kao što je i Hristos poglavar skupštini - on kao spasitelj tog tela.
I
kao
što
je
skupština
poslušna
Hristu, tako
neka
i žene
budu
poslušne
svojim
muževima
u
svemu."
6.
Obaveza ćutanja žene dok je u crkvi:
Prvo
pismo Korinćanima (14:34-35): "žene neka ćute
u
skupštinama, jer
im
nije
dozvoljeno
da
govore. Neka
budu
poslušne, kao što
i
Zakon
kaže. A
ako žele
nešto
da
nauče, neka
kod
kuće
pitaju
svoje
muževe, jer
ne
priliči ženi
da
govori
u
skupštini."
7.
Žena je uzrok prijestupa:
Prva
poslanica Timoteju (2:11-15): "Žena neka ćutke
prima
pouku, s
potpunom
poslušnošću.
Ženi
ne
dopuštam
da
poučava, niti
da
gospodari
muškarcem, nego
neka ćuti.
Jer
prvo
je
stvoren
Adam, pa
onda
Eva.
I
Adam
nije
bio
prevaren, nego
je žena
bila
prevarena
i
učinila
je prestup. Ali žene će se
spasiti rađanjem dece, ako ostanu u veri, ljubavi, posvećenosti i
razboritosti."
8.
Nadređenost muškarca nad ženama:
Prva
Petrova poslanica (3:1-6): "Tako i
vi, žene, budite
pokorne
svojim
muževima, da
biste
one
koji
nisu
poslušni
Božjoj
reči
pridobile
bez
reči
svojim
ponašanjem,
kad
vide
vaše čisto
ponašanje
i
duboko
poštovanje.
I
neka
vaš ukras
ne
bude
u
spoljašnjosti - u
pletenju
kose
i
ukrašavanju
zlatom
ili
u
haljinama -
nego
neka
to
bude
tajna
osoba
srca
odevena
u
neraspadljivo
ruho
mirnog
i
blagog
duha, koji
je
dragocen
u
Božjim
očima.
Jer
su
se
tako
nekada
ukrašavale
i
svete žene
koje
su
se
uzdale
u
Boga, pokoravajući
se
svojim
muževima.
Tako
je
i
Sara
bila
poslušna
Avramu
i
nazivala
ga „gospodarem”.A
vi
ste
njene
kćeri
ako činite
dobro
i
ne
bojite
se
nikakvog
zastrašivanja."
Prva
knjiga Mojsijeva (3:16): "Ženi reče: 'Veoma ću
umnožiti
tvoje
muke
u
trudnoći
i
u
bolovima ćeš decu
rađati. Žudećeš za
svojim
mužem, a on će nad tobom gospodariti'.”
9.
Kamenovanje žene bludnice sve do smrti:
Peta knjiga Mojsijeva
(22:13-21): "Ako čovek uzme ženu i legne s njom, ali je zatim omrzne i
optuži je za sramotna dela pa je dovede na loš glas, govoreći: ‘Uzeo sam ovu
ženu, ali kad sam legao s njom nisam našao dokaz da je devica’, tada neka otac
te devojke i njena majka uzmu dokaz da je ona devica i odnesu ga kod vrata pred
gradske starešine. Neka otac te devojke kaže starešinama: ‘Svoju kćer dao sam
za ženu ovom čoveku, a on ju je zamrzeo. I evo, sada je optužuje za sramotna
dela, govoreći: ‘Nisam našao dokaz da je tvoja kćer bila devica.’ Ali evo
dokaza da je moja kćer bila devica.’ I neka pred gradskim starešinama rašire
ogrtač. Starešine tog grada neka uzmu tog čoveka i kazne ga. Neka im
plati kaznu od sto sikala srebra, a oni neka ih daju ocu te devojke, jer je
devicu u Izraelu doveo na loš glas. Neka mu ona i dalje bude žena. Ne sme da se
razvede od nje dok je živ. Ali ako se pokaže da je optužba istinita, da se nije
našao dokaz da je ta devojka bila devica, neka devojku izvedu na vrata kuće
njenog oca, i neka je ljudi njenog grada zaspu kamenjem da pogine."
Peta
knjiga Mojsijeva (22:22-24): "Ako se
neki čovek
zatekne
kako
leži
sa ženom
koja
pripada
drugom čoveku, neka
se
oboje
pogube, i čovek
koji
je
legao
sa ženom
i
ta žena. Tako
ukloni
zlo
iz
Izraela. Ako čovek
u
gradu
naiđe
na
devicu
koja
je
verena
i
legne
s
njom,
oboje
ih
izvedite
na
vrata
tog
grada
i
zaspite
ih
kamenjem
da
poginu
devojku
zato što
nije
vikala
u
gradu, a čoveka
zato što
je
osramotio ženu
svog
bližnjeg. Tako ukloni zlo iz
svoje sredine."
10.
Žena je na nižem stepenu od čovjeka:
Prva
poslanica Korinćanima (11:3-10): "Ali želim
da
znate
da
je
svakom
mužu
glava
Hristos, a ženi
je
glava
muž, a
Hristu
je
poglavar
Bog.
Svaki
muž koji
se
moli
ili
proriče
pokrivene
glave
sramoti
svoju
glavu. A svaka žena koja se moli ili
proriče nepokrivene glave sramoti svoju glavu, jer je to
isto kao da joj je glava obrijana. Jer ako se žena ne pokriva, neka se ošiša.
Ali ako je za ženu
sramota da se ošiša ili obrije, neka se pokriva. A muž ne treba da
pokriva glavu, jer je Božja slika i slava, a žena je mužu
slava. Jer nije muškarac nastao od žene, nego žena od
muškarca. I nije muškarac stvoren radi žene, nego žena
radi muškarca. Zato, a i zbog anđela, žena treba da ima vlast nad glavom."
Sedmo
poglavlje
Udaranje
žene u zapadno kršćanskom društvu
Pokušali su mnogi
neprijatelji Islama proširiti neke nedoumice o Islamu među
kojima je i pitanje udaranja žene. Na tom putu su uložili maksimalan napor i
obmanjivačke sposobnosti skrivajući svaki ajet i hadis koji pobija te nedoumice
a ostavljaju ono što im na prvi pogled odgovara. Pa se 'udaranje' spominje
odvojeno od govora koji mu prethodi i onoga što slijedi, pokušavajući da na taj
način usade lažne sumnje o Islamu. Na tom putu se koriste niskim i podlim
varkama udaljavajući se tako od istine. Pa spominju temu uopšteno iz čega
proizilazi loše shvatanje i pobrkanost želeći time da postignu cilj a to je
iznošenje netačnosti o Islamu. A u isto vrijeme sebi prizivaju civilizovanost i
plemenit odnos spram žene uopšteno a prema svojim ženama posebno. Ali su u
stvarnosti izostavili sljećede činjenice:
Prvo:
Islam je jedina vjera koja je između supružnika uspostavila samilost i ljubav.
To je jedina vjera koja decidno zabranjuje nasilje nad ženama i njihovo
ponižavanje bilo da se to radi riječima ili djelom. Rekao je Uzvišeni:
-"I
jedan
od
dokaza
Njegovih
je
to što
za
vas, od
vrste
vaše, stvara žene
da
se
uz
njih
smirite, i što
između
vas
uspostavlja
ljubav
i
samilost; to
su, zaista, pouke
za
ljude
koji
razmišljaju."
(Prijevod
značenja 21.ajeta sure Er-Rum)
Uz napomenu da ova
ljubav i samilost ne dolaze osim u šerijatski ispravnom i dozvoljenom braku.
Drugo: Islam je jedina
religija koja prije više od četrnaest stoljeća ne samo da zabranjuje udaranje
već zabranjuje i ponižavanje žene te gledanje na nju kao manjkavu ili
potlačenu. takvo ponašanje se tretira kao nedostatak kod čovjeka. Rekao je
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem: "Ne ponašaju se prema ženama
plemenito osim plemeniti a ne podcenjuju ih osim bezvrijedni."
(Pogledaj djelo Fejdul-Kadir, 3.tom, 496.str. hadis broj 6661. Kao i
Daiful-Džami' od šejha Albanija, broj hadisa 2916)
A ako pregledamo
Bibliju koja obuhvata i Star ii Novi zavjet nećemo naći ništa što ni iz bliza niti iz
daleka zabranjuje udaranje žena.
Treće:
Islam podstiče na plemenit odnos prema ženama. Svi Kur'anski ajeti i hadisi
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji govore o odnosu među supružnicima
podstiču na velikodušnost i dobročinstvo jednog bračnog druga spram drugog.
Rekao je Uzvišeni:
-"One
imaju isto prava koliko i obaveza." (Prijevod značenja 228.ajeta sure
El-Bekare)
Četvrto:
Islam poziva uzvičenim principima u ophođenju sa drugima posebno sa ženama, što
osigurava nagradu na budućem svijetu. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem: "Ko god udijeli nešto želeći time Allahovo lice (nagradu) Allah
će mu dati nagradu za to, čak i zalogaj koji čovjek stavi u usta svoje
žene." (Buharija)
Peto:
Islam je 'udaranje' žene učinio iznimnom situacijom a ne pravilom. I to pod
posebnim uvjetima koji sprečavaju muža da koristi ovu metodu osim u posebnim
prilikama kao zadnji pokušaj da se riješi problem i otkloni mnogo veća šteta.
To zato jer žene nisu jake i nisu iste u svim vremenima, društvima i plemenima.
Pa metoda koja je pogodna za jedno društvo nekada nije pogodna za drugo i
umjesto da koristi ta metoda nanosi štetu. Ophođenje spram jedne žene nekada
nije pogodno za drugu ženu iz drugog društva tj.zajednice ili drugog vremena ma
koliko se trudio da to ponašanje prema njoj prilagodiš. I ova raznolikost (u
načinu ophođenja) je od sveobuhvatnosti Islama i uzimanje u obzir svih
mogućnosti.
Šesto:
Fenomen nasilja u porodici je veoma proširen u državama koje slove za napredne
i civilizovane savremene zemlje. Koliko je samo zapadnih kršćana koji su
nasrnuli na svoju ženu, javno, pred drugim ljudima, na aerodromu, restoranu,
baru ili čak na ulici na očigled prolaznika. I ovo nije tajna već se
svakodnevno ovakve vijesti prenose putem sredstava javnog informisanja.
Koliko
je samo kršćanki koje u Americi, Kanadi, Evropi, Australiji i td.odlaze u
policijsku stanicu kako bi prijavile nasilje od strane muža i napravile
zapisnik. A ovi zapisnici se ne prave osim ako ima jasan dokaz nasilja poput
loma, modrica i sl. kao posljedica udaranja. Onaj ko istraži ovakve zapisnike u
Americi, Evropi, Australiji i sl. biće mu jasno o čemu se radi.
Proširenost
udaranja žene u zapadnim društvima
Da
bi nam bilo jasno koliko je nasilje u porodici uzelo maha u društvima koja sebi
prizivaju civilizovanot i napredak pogledajmo sljedeće:
1.
Mnogobrojnos institucija i udruženja, državnog i
građanskog sektora u zemljama Evrope koja se bave problemom nasilja nad ženama
i porodicom. Sva ta udruženja su ostala bespomoćna da riješe ovaj problem
nasilja nad ženama od strane njihovih muževa.
2.
Oglasi u kojima se putem sredstava javnog
informisanja pozivaju svi da obavijeste policiju u slučaju da uoče bilo koji id
nasilja nad ženama u komšiluku.
3.
Pitanja koja se veoma često postavljaju građanima
zapadnih društava, od kojih su:
-
Da li si ikada udario ženu?
-
Da li si vidio ili čuo kako otac tuče tvoju
majku?
-
Da li si čuo da neko od tvoje porodice tuče svoju
ženu?
-
Da li si čuo da neko od komšija tuče svoju ženu?
Cilj
postavljanja ovakvih pitanja je da se potvrdi postojanje nasilja nad ženama od
strane njihovih muževa kršćana bilo to u Evropi, Americi, Kanadi ili
Australiji. I to je problem koji je među njima veoma prisutan.
Na
kraju postaje jasno svakome objektivnom da je Islam počastio ženu i da je
jedina vjera koja je podigla njen značaj i mjesto. Islam je ženu zaštitio od
svega što skrnavi njenu čast i udara na njenu čednost. A žestoko je upozorio i
zabranio da joj se čini nepravda. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem: "Zabranjujem vam pravo dvoje ne zaštićenih; siroče i
žena." (Bejheki)
Neka
je mir i spas na Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na njegovu porodicu i
ashabe ...
